Euroklase
Gorivost - EUROKLASE
Jedan od najvažnijih kriterija za ocjenjivanje građevinskih materijala je njihovo ponašanje u slučaju požara. U EU vrijede odredbe takozvanih "euroklasa" za klasifikaciju građevinskih materijala prema njihovu protupožarnom ponašanju, stvaranju dima i kapljenja. Pritom se razlikuju negorivi (euroklase A1 i A2) i gorivi građevinski materijali (euroklase B, C, D, E, F). Mineralna vuna bez dodatnih slojeva (staklena i kamena vuna) uvrštena je u euroklase A1 i A2 za negorive građevinske materijale.
Za klasifikaciju raznih skupina primjenjuju se postupci za ispitivanje pojedinačnih gorećih predmeta (Single Burning Item - SBI) i ponašanja u požaru u kutovima (Room Corner Test - RCT, ISO 9705). Presudan čimbenik u klasifikaciji je vrijeme koje prođe dok kod gorućega proizvoda dođe do udarnog širenja plamena. Kod proizvoda Klase A, kao što je nekaširana staklena i kamena vuna, ne dolazi do takvoga širenja plamena zbog njihove negorivosti.
A negorivi materijali
A1 ne doprinosi požaru (nema potencijal za udarno širenje plamena)
A2 ne doprinosi požaru (nema potencijal za udarno širenje plamena)
B gorivi materijali
B vrlo ograničen doprinos požaru (nema potencijal za udarno širenje plamena)
C ograničen doprinos požaru (moguće udarno širenje plamena)
D prihvatljiv doprinos požaru (moguće udarno širenje plamena)
E prihvatljivo ponašanje u požaru (moguće udarno širenje plamena)
F svojstvo (u odnosu na odolijevanje plamenu) nije ustanovljivo (moguće udarno širenje plamena)
Osim klasifikacije gorivosti sustav obuhvaća označavanje i klasifikaciju prema svojstvima kao što su "stvaranje dima" (tri klase) i "stvaranje gorućih kapi" (dvije klase). Ukupno prema najvišoj razini specifikacija u sustavu postoji 40 klasa.
Dodatne klasifikacije s1, s2, s3 za stvaranje dima
Klasifikacije s1, s2 i s3 izvode se iz mjernih podataka koji se utvrđuju ispitivanjem po normi EN 13823.
Dodatne klasifikacije d0, d1, d2 za goruće kapi/otpale dijelove
Klasifikacije d0, d1 i d2 izvode se iz opažanja gorućih kapi ili otpalih dijelova.
Normom su obuhvaćene niže navedene klase građevinskih proizvoda (uz iznimku podnih obloga):
A1
A2-s1,d0 A2-s1,d1 A2-s1,d2
A2-s2,d0 A2-s2,d1 A2-s2,d2
A2-s3,d0 A2-s3,d1 A2-s3,d2
B-s1,d0 B-s1,d1 B-s1,d2
B-s2,d0 B-s2,d1 B-s2,d2
B-s3,d0 B-s3,d1 B-s3,d2
C-s1,d0 C-s1,d1 C-s 1,d2
C-s2,d0 C-s2,d1 C-s2,d2
C-s3,d0 C- s3,d1 C-s3,d2
D-s1,d0 D-s1,d1 D-s1,d2
D-s2,d0 D-s2,d1 D-s2,d2
D-s3,d0 D-s3,d1 D-s3,d2
E
E-d2
F
Proizvodi od mineralne vune bez dodatnih slojeva (kaširnog materijala) spadaju u najbolju kategoriju A1 ili A2 (negorivo) s dodatkom s1 (neznatno dimi) i d0 (ne stvara užarene kapi).
Sigurnost ima prednost
Protupožarni propisi trebaju spriječiti štetno gorenje i u slučaju požara omogućiti spašavanje ljudi i životinja te gašenje. Projektant i investitor određuju hoće li se zadovoljiti sa službeno propisanim protupožarnim zahtjevima ili će učiniti više za zaštitu života i imovine. To može značiti odluku za duže odolijevanje građevinskih elemenata vatri kao i dalekosežnu odluku o uporabi negorivih građevinskih materijala.