Činimo svijet boljim domom već 360 godina
Godine 2025. Grupa Saint-Gobain slavi 360 godina pionirskih rješenja koja oblikuju svijet oko nas. Od prve tvornice za proizvodnju ogledala u Francuskoj do današnjeg globalnog lidera u održivoj gradnji – neprestano pomičemo granice inovacija i kružnog gospodarstva.
Godine 2025. Grupa Saint-Gobain slavi svoju 360. godišnjicu, obilježavajući svoj globalni utjecaj, pionirski duh i sveobuhvatan pristup kružnom gospodarstvu. Temelji Grupe postavljeni su već u 17. stoljeću, kada je osnovana prva tvornica za proizvodnju ogledala u Francuskoj.
Već 1665. Luj XIV stvorena je kraljevska tvornica za proizvodnju stakla za ogledala na zahtjev ministra Colberta, cilj je bio izravno konkurirati dominaciji Republike Venecije na europskom tržištu ogledala. Rečeno je da je jedan od motiva za osnivanje proizvodnje bila želja kralja Louisa da izgradi dvoranu ogledala unutar palače Versailles, koja je dovršena 1684. Ovaj arhitektonski dragulj postao je de facto prva i najizlaganija referenca Saint-Gobain Grupe.
Kako je nastalo ime tvrtke?
Godine 1692. osnovana je nova proizvodnja u selu Saint-Gobain u Pikardiji. Nije ju osnovala Kraljevska tvornica stakla u Parizu, već njezin konkurent - tvrtka Thévart, no ubrzo su obje tvrtke spojene pod snažnim utjecajem kraljevske vlasti. Malo selo Saint-Gobain nije odabrano slučajno: njegova udaljenost štitila je proizvodne tajne, okolne šume pružale su obilje goriva, a blizina rijeke Oise omogućila je jeftin transport ogledala rijekom do Pariza. Staklana u selu Saint-Gobain zatvorena je 1993. godine, ali tvrtka i dalje nosi svoje ime.
Obilježiti 360 godina znači pokazati pionirski i inovativni duh u svemu što radimo. U 2025. slavimo ne samo naše timove koji svaki dan doprinose održivijoj budućnosti, već i naša rješenja koja donose vrijednost i pozitivno utječu na ljude i planet.
Benoît Bazin
Predsjednik i glavni izvršni direktor, Saint-Gobain
Saint-Gobain
grupa u Hrvatskoj
U Hrvatskoj, Saint-Gobain posluje od 2000. godine. Tvrtka je poznata po svojoj predanosti održivoj gradnji i inovacijama, pružajući materijale koji doprinose energetskoj učinkovitosti i rješavanju klimatskih promjena. Rješenja Saint-Gobaina široko se koriste u zgradama, transportu, infrastrukturi i industriji.
Povijest Saint-Gobaina
U listopadu 1665. godine, kralj je putem „kraljevskih patentnih listina“ dodijelio financijeru Nicolasu Dunoyeru i njegovim partnerima isključivo pravo za proizvodnju „ogledala“. Cilj je bio konkurirati Mletačkoj republici, koja je dominirala europskim tržištem ogledala. Manufaktura, smještena u pariškoj četvrti Faubourg Saint-Antoine, isprva je imala tehničkih i financijskih problema.
Kraljevski monopol, koji je bio na snazi dvadeset godina, zajedno s zaštitom od konkurencije i poreznim olakšicama, pokazivao je značaj koji je kralj Luj XIV. pridavao ovom poduzeću. Tvornica je nastojala privući mletačke staklenike, no oni su odbili otkriti tajnu svog zanata. Godine 1667. zamijenjeni su staklarskim majstorom Richardom Lucasom de Nehouom, koji je donio nove tehnike puhanja stakla i otvorio staklanu u Tourlavilleu u Normandiji. Odatle je staklo transportirano u Pariz na završnu obradu. Upravo su ta ogledala 1684. godine ukrasila slavnu Ogledalnu dvoranu u Versaillesu.
Staklana u Saint-Gobainu nije nastala iz inicijative pariške Kraljevske manufakture, već konkurenta – tvrtke Thévart. Godine 1688. dobili su dopuštenje za proizvodnju velikih staklenih ploča metodom lijevanja stakla na stol. Tri godine kasnije obje su tvrtke, pod kraljevskim pritiskom, spojene.
Louis Lucas de Nehou, nećak Richarda Lucasa, napustio je Tourlaville i pridružio se novoj tvrtki kako bi unaprijedio proizvodnju velikih „mletačkih“ ogledala. Saint-Gobain je odabran zbog svoje udaljenosti, šuma koje su služile kao izvor goriva i blizine rijeke Oise koja je omogućavala jeftin prijevoz do Pariza. Godine 1695. došlo je do spajanja dviju tvrtki, čime je nastala Plastrierova tvrtka. Staklana u Saint-Gobainu, koja je radila do 1993. godine, dala je ime današnjem poduzeću.
Ekonomski problemi doveli su Plastrierovu tvrtku do stečaja, ali skupina ženevskih bankara predvođena Jacquesom Buissonom preuzela je 1702. godine kontrolu nad Kraljevskom staklanom. Novo reorganizirana Dagincourtova tvrtka uvela je detaljnija pravila za upravljanje kapitalom i odnosima dioničara. Savršene tehnike lijevanja stakla i rastuća potražnja za ogledalima u 18. stoljeću osigurali su dugoročni rast manufakture.
1758. – Novi direktor Deslandes modernizirao proizvodnju Pierre Delaunay-Deslandes proveo je značajne reforme u proizvodnim procesima, zbog čega je 1772. godine dobio plemićki naslov. Iako je tvornica bila u teškoj situaciji zbog Sedmogodišnjeg rata i rastuće potražnje za kvalitetnijim staklom, Deslandes je uvodio sustavne inovacije i modernizirao rad. Ipak, proizvodnja je ostala ovisna o ručnom radu i zapošljavala je oko 1200 radnika.
Revolucija je pogodila tvrtku u trenutku njezinog najvećeg procvata. Neki članovi uprave podržavali su revolucionarne ideje, dok su drugi emigrirali. Tvrtka je ušla u sukobe s radnicima pogođenima štednjama i inflacijom. Godine 1797. proizvodnja u Saint-Gobainu je zaustavljena i obnovljena tek nakon 1801. godine. Unatoč poteškoćama, tvrtka je kupila zemljište u Chaunyju, koje je kasnije postalo ključno za njezin industrijski razvoj.
Nakon gubitka privilegiranog položaja, tvrtka je morala brzo reagirati. Godine 1830. pretvorena je u dioničko društvo i modernizirala je proizvodnju i prodajnu strategiju. 1829. godine sklopili su partnerstvo s francuskim konkurentom Saint-Quirinom i godinu dana kasnije ušli na američko tržište otvaranjem podružnice u New Yorku.
Spajanje sa Saint-Quirinom i širenje u Njemačku omogućili su stvaranje jednog od najvećih proizvođača stakla za ogledala u Europi. Tvrtka je počela graditi staklanu diljem Europe, uključujući Italiju, Belgiju, Nizozemsku i Španjolsku.
Saint-Gobain se spojio s kemijskom tvrtkom Perret-Olivier i postao glavni proizvođač sumporne kiseline. Kao odgovor na promjene u kemijskoj industriji, tvrtka je počela proizvoditi umjetna gnojiva koja su krajem 19. stoljeća postala ključni proizvod.
S izbijanjem rata, dio proizvodnje bio je paraliziran. Staklare u Njemačkoj i Belgiji su oduzete, a mnoge tvornice u Francuskoj su uništene. Tvrtka je preusmjerila svoju proizvodnju na kemikalije za ratne svrhe, posebno proizvodnju sumporne kiseline za proizvodnju barutnog praha.
Saint-Gobain odigrao je ključnu ulogu u modernizaciji industrije staklenih posuda u Europi. Organizirao je prijenos američkih tehnologija i podržao francuske proizvođače. Osnovao je tvrtku SEVA koja je proizvodila peći i strojeve za staklarstvo, omogućujući automatizaciju proizvodnje i zamijenivši ručno puhanje stakla.
Saint-Gobain i Corning Glass Works osnovali su proizvodnu jedinicu za elektrofuzične vatrostalne materijale u Modaneu. Inovativna elektrofuzična tehnologija donijela je bolje tehničke karakteristike od tradicionalnih vatrostalnih materijala. Nakon rata, proizvodnja je premještena u Pontet.
Saint-Gobain je pretrpio velike gubitke – tvornice su uništene ili oduzete, a radnici mobilizirani za rat. Unatoč tome, započeo je istraživanje staklenih vlakana i plastike. Nakon oslobođenja 1944. godine, fokusirao se na obnovu proizvodnje i modernizaciju tehnologije.
Tvrtka je proslavila svoje 300. godišnjicu spektakularnom izložbom u Parizu, na kojoj je prikazala svoje inovacije u oblasti stakla, kemijskih proizvoda i nuklearne energije. Izložba je pokazala optimistički pogled na budućnost, ali je također otkrila zastarjelost proizvodnih linija u odnosu na revoluciju float stakla.
Saint-Gobain se spojio s Pont-à-Moussonom kako bi ojačao svoju poziciju i diversificirao poslovanje. Novi grupu predvodio je Roger Martin. Spajanje je bilo strateški povoljno, ali je značilo ujedinjenje dviju različitih korporativnih kultura.
Kao odgovor na naftnu krizu, Saint-Gobain se koncentrirao na diversifikaciju. Ostavio je metalurgiju, ojačao poziciju u građevinskoj industriji i ušao u nove sektore poput informatičkih tehnologija, optike i upravljanja vodenim resursima.
Nakon nacionalizacije 1982. godine, Saint-Gobain je ponovno privatiziran 1986. godine. Dionice su kupila 1,5 milijuna investitora, a tvrtka je postala uzor za druge privatizacije u Francuskoj.
Saint-Gobain je preuzeo američku tvrtku Norton, svjetskog lidera u području abraziva, keramike i plastike. Ovaj korak značajno je ojačao prisutnost tvrtke na američkom tržištu i usmjerio je prema vrhunskim materijalima i inovacijama.
Akvizicija tvrtke Poliet 1996. godine označila je strateški pomak prema distribuciji građevinskog materijala. Na temelju nje osnovana je tvrtka Saint-Gobain Building Distribution (SGDB), koja danas generira 45% ukupnog prihoda grupe.
2005. godine Saint-Gobain je za 5,9 milijardi eura kupio tvrtku British Plaster Board (BPB), svjetskog lidera u području gipskartonskih ploča. Ovaj potez ojačao je diviziju građevinskih proizvoda i podržao strategiju održivog stanovanja.
Gipskartonske ploče, poznate pod markama Placoplatre, CertainTeed, Rigips i Gyproc, postale su ključni materijal u građevinarstvu i omogućile brzu i učinkovitu gradnju modernih zgrada.